srijeda, 1. prosinca 2010.

Cijene nekretnina na Jadranu – Pula i Zadar rastu, Rijeka i Split u padu

U odnosu na prethodni mjesec prosječna je oglašavana cijena u studenom porasla tek na Jadranu - u Puli i u Zadru. Pula bilježi lagani porast od tek 0,4 posto, pa su u studenome cijene nekretnina iznosile 1434 eura po metru kvadratnom.

Cijene nekretnina padaju ili stagniraju već dulje vrijeme. U Osijeku se tako stanovi prodaju ispod 1000 eura po kvadratu. Ipak, Cijene na Jadranu puno su više. Portal Crozilla.hr istražio je kretanje cijena nekretnina najvećih gradova na Jadranu.

Zadar se uspio profilirati u dalmatinsko gospodarsko središte, a nije izgubio svoj izrazito turistički „štih“. Cijene nekretnina u Zadru i dalje su u porastu, ovaj mjesec neznatno – prosječno 0,1 posto ili dva eura po kvadratu u odnosu na listopad. U studenom, prosječna cijena u „gradu košarke“ iznosi 1.575 eura.

Riječki kupci na dobitku

Najveći pad cijena kvadrata stanova u mjesecu studenom bilježi Rijeka. Pad od 3 posto Rijeci je donio cijene od 1638 eura po metru kvadratnom. Na vrhu ljestvice cijene stanova drže se Split i „nepobjedivi rekorder“ po cijeni – Dubrovnik . U studenom je zabilježen pad cijena od 0,5 posto u Splitu i 0,4 posto nekretnina u Dubrovniku. Cijene stanova u Splitu iznose 2077 eura po metru kavdratnom, a u Dubrovniku čak 3329 eura.

Izvor:profitiraj.hr

utorak, 23. studenoga 2010.

Kerumovi nezakonito zagospodarili Marjanom

Fani Horvat, nevjenčana supruga splitskog gradonačelnika Željka Keruma, kupila je zemljište veličine pet i pol tisuća četvornih metara usred zaštićene splitske park-šume Marjan, i to tako što je zaobišla zakonsku proceduru - prije konzumiranja ugovora, naime, zemljište nije ponuđeno na prvokup državi, Županiji ni Gradu Splitu. Ugovor o kupnji triju parcela sklopljen je 22. srpnja 2008. godine s 12 bivših vlasnika, kojima je Latebra - tvrtka u vlasništvu Fani Horvat - isplatila točno 1,2 milijuna eura. Transakcija je vrlo brzo registrirana i u Zemljišnoknjižnom odjelu splitskog suda, pa je Latebra ubilježena kao vlasnik i posjednik zemljišta s namjenom šuma i pašnjak. Radi se o parcelama 7399/313, 7399/319 i 7399/44, a zemljišni uložak nosi broj 4534.

Informaciju o izbjegavanju prvokupa za Nacional je potvrdio i tadašnji splitski gradonačelnik Ivan Kuret. Zapamtio bih ovaj slučaj, ako ni zbog čega drugog onda zbog cijene od 1,2 milijuna eura. Grad Split, naravno, nije bio u mogućnosti tada kupiti ovo zemljište, no zbilja je čudno da nismo barem dobili ponudu, kaže Kuret. Po zakonu o zaštićenim dijelovima prirode, zemljišta unutar park-šume moraju se prije bilo kakve kupoprodaje ponuditi državi i lokalnim jedinicama, što bi trebao biti najučinkovitiji mehanizam njihove zaštite. U slučaju ove transakcije, međutim, sporne parcele promptno su iz vlasništva obitelji Marasović, Tecilazić, Bašić, Engel i Ferić prešle u ruke djevojke splitskog gradonačelnika.

Dvojbene radnje oko Marjana prije nekoliko tjedana otkrila je Slobodna Dalmacija, objavivši da se Fani Horvat natječe za koncesiju na obližnju plažu. Gradonačelnik Kerum je, naime, nešto ranije donio odluku kojom se tvrtki Latebra prepušta organiziranje urbanističko-arhitektonskog natječaja za uređenje plaže, čime joj se evidentno pogoduje: prilikom raspisivanja javnog natječaja za koncesiju na plažu tvrtka Fani Horvat bit će u prednosti jer će jedina u rukama imati idejno rješenje njenog uređenja. Natječaj je objavljen jedino u niskotiražnom Vjesniku, što je upućenima bio dodatni dokaz da splitska vlast ovaj potez želi skriti od javnosti.

O vlasništvu nad spornim zemljištem u Splitu, međutim, dosad se izvještavalo vrlo konfuzno: nitko, pa ni oni koji su izradili natječaj, nije se precizno izjasnio o vlasničkim odnosima. Stvari, dakle, stoje ovako: od 15 tisuća četvornih metara koji su obuhvaćeni planom nešto više od trećine drži Fani Horvat, dok ostatak otpada na gradsko vlasništvo te pomorsko dobro. Programom natječaja, međutim, svi budući komercijalni sadržaji smješteni su upravo na tri privatne parcele, dok su na ostatku predviđeni tek servisni sadržaji poput kabina za presvlačenje i javnih WC-a. Latebri, dakle, za gradnju na Marjanu koncesija na plažu neće ni trebati, njome bi se eventualno tek zaokružila cjelina.

Obitelj Kerum time bi praktički postala monopolist na Marjanu: tvrtka Željka Keruma, naime, već je vlasnik koncesije na plažu i restorana na Benama, jedini postojeći ugostiteljski sadržaj unutar park šume. Do otvaranja kompleksa u vlasništvu njegove nevjenčane supruge, neposredno uz lučicu Spinut, ipak je još dugačak put: nije jasno kako gradska vlast planira zaobići odredbe zakona po kojima unutar zaštićenih dijelova prirode nikakva gradnja jednostavno nije dopuštena.

U Splitu se, međutim, posljednjih godinu i pol dana sve češće događaju čuda, pa su tako i gradski konzervatori, inače zaposlenici Ministarstva kulture, ovih dana objavili da iz svoje nadležnosti ubuduće izuzimaju područja Meja, Zvončaca i Bačvica - triju urbanih gradskih kvartova donekle sačuvanih od nekontrolirane gradnje - te park-šume Marjan. Pa nećemo se valjda trošiti kako bismo zaštitili tamo neko stablo, objasnio je šef konzervatora Radoslav Bužančić, postavljen na tu funkciju nakon što je naprasno smijenjena njegova prethodnica Tajma Rismondo. Ona, navodno, nije imala sluha za poduzetništvo i komplicirala je proceduru, dok je Bužančić sušta suprotnost: već po imenovanju najavio je da će ići na ruku razvojnim projektima.

Ovim potezom to je i dokazao - samovoljnim odricanjem od nadležnosti nad velikim dijelom grada sve odluke o gradnji prepuštene su Kerumovim urbanistima. Konzervatorska suglasnost ubuduće neće biti potrebna, za projekt Fani Horvat na Marjanu trebat će jedan papir manje, a ni gradonačelnik neće ostati kratkih rukava. Na Mejama, Zvončacu, Bačvicama i Marjanu ubuduće se neće plaćati ni spomenička renta, što znači da će samo na budućem hotelu na Bačvicama i stambeno-poslovnom kompleksu na Mažuranićevu šetalištu (na mjestu sjedišta tvrtke Latebra) Kerum uštedjeti nekoliko stotina tisuća kuna godišnje.

Program natječaja za uređenje ovog dijela Marjana sastavio je Eduard Katačić, bivši glavni gradski urbanist i današnji član Kerumova Savjeta za urbanizam, dok će njegovu provedbu nadgledati Neven Mladinić – također član gradonačelnikova savjetodavnog tijela. Oni, kao ni Dražen Delić, direktor Latebre u vrijeme sklapanja spornog kupoprodajnog ugovora i današnji vijećnik u Gradskom vijeću Splita- nisu željeli razgovarati za Nacional na ovu temu. Sam gradonačelnik Željko Kerum već se ranije izjasnio: Pitajte Fani, ako će s vama razgovarati. Ona, naravno, nikada u životu nije odgovorna za medije.

Nevjenčana supruga splitskog gradonačelnika, inače, već nekoliko godina snažnim se koracima probija na poslovnom planu. Premda tek 26-godišnjakinja, ova studentica menadžmenta u samo pet godina postala je vlasnica najmanje pet tvrtki i najmanje 11 trgovina u Splitu, Zagrebu, Rijeci, Vinkovcima, Makarskoj, Dubrovniku i Šibeniku. Premda većina njih ne bilježi bajne poslovne rezultate, carstvo se rapidno širi - splitska gospoda gradonačelnik danas proizvodi generatore, pumpe i hidrofore, iznajmljuje jahte, trguje nekretninama, uvozi i prodaje odjeću i obuću, gradi stambene zgrade.

Mali imperij smejšten je u Splitu, na adresi Mažuranićevo šetalište 1. Iz tog podatka upućenima je sve jasno: ondje se, naime, nalazi zgrada popularno nazvana Vjenčaona, bivši matični ured koji je Željko Kerum poslovnim vratolomijama i dobrom suradnjom s iznimno benevolentnim Ministarstvom pravosuđa kupio prije nekoliko godina. Isplanirao je ovdje, u centru Splita, graditi poslovni neboder od 13 katova, urbanisti ga nisu doživjeli previše ozbiljno, pa je tek nekoliko dana uoči posljednjih lokalnih izbora HDZ-ova vlast popustila i pokrenula proceduru izrade prostornog plana. Nebodera neće biti, no stambeno-poslovni kompleks dogodit će se jednog dana. Vjerojatno kada gradonačelnikove tvrtke konačno iziđu iz recesije.

Početak poduzetničke karijere Fani Horvat koincidira s početkom njene romantične veze s današnjim splitskim gradonačelnikom, koji se po Kerumovu javnom priznanju dogodio upravo 2005. godine. Kao dvadesetogodišnjakinja još tada je osnovala tvrtku Sunčani odmor i preko nje započela s iznajmljivanjem jahte Pershing 46, koja se najednom našla u floti. Cijena najma kretala se od 10 do 17 tisuća eura tjedno. U godinama koje su uslijedile osnovala je Torzo d.o.o., pa lanac trgovina Galleria, pa Escendu, pa Bulgu. U većini njih, doduše, kao odgovorne osobe figurirali su Kerumovi bliski suradnici, mahom direktori njegovih ostalih tvrtki. Koliko se gospođica Horvat zbilja bavila poduzetništvom, nitko nije uspio pouzdano utvrditi.

Sama Latebra osnovana je početkom 2008. godine s osnivačkim kapitalom od samo 20 tisuća kuna, a zasad nije jasno kako je samo nekoliko mjeseci kasnije na računu imala 1,2 milijuna eura za kupnju zemljišta na Marjanu. Stvarni, fizički posao u tvrtki odrađivao je spomenuti Dražen Delić, sve dok Kerumova izvanbračna afera nije puknula u javnosti. Tada je vlasnica tvrtke Fani Horvat za direktora postavila svoga brata Šašu Horvata. Naziv Latebra, inače, s latinskog bi se mogao prevesti kao skriveno utočište. Što je točno najpoznatiji splitski par imao na umu kada je krstio svoje posljednje poslovno dijete - znaju vjerojatno samo Fani Horvat i Željko Kerum.

Izvor/autor: Nacional/PressCut

petak, 12. studenoga 2010.

HDZ: Zemljište u Zadru plaćeno je samodoprinosima

HDZ-ova saborska zastupnica i bivša zadarska dogradonačelnica Ana Lovrin u srijedu je apsolutnom neistinom nazvala novinske napise da je Zadar nezakonito iz vlasništva izbrisao 58 vlasnika zemljišta u središtu grada kako bi ga potom prodao privatnom poduzetniku, koji je tamo sagradio 220 stanova u Zadru.

"Riječ je o apsolutno legalnoj prodaji uknjiženog vlasništva Grada Zadra putem javnog natječaja. Na javnom natječaju najpovoljniji je kupac izabran, sklopljen je ugovor i to je cijela istina", rekla je Lovrin novinarima u Saboru. Naglasila je da je riječ o zemljištu koje je u doba SFRJ bilo u vlasništvu bivše općine Zadar, a koje je skupština te općine deposedirala, dok ga je Grad Zadar u sređivanju imovinsko-pravnih odnosa uknjižio kao svoje vlasništvo. Lovrin je ustvrdila da ne osporava pravo nijednom građaninu da pred sudom zahtijeva svoje pravo, pa ni Zadranima koji su pokrenuli sudski postupak za ponavljanje utvrđivanja prava vlasništva. "Ako netko smatra da je riječ o bitnim povredama, po zakonu ima pravo tražiti obnovu postupka, a sud će o tome odlučiti", kazala je.

Prema informacijama kojima raspolaže, zatražena je obnova pravomoćno završenog sudskog postupka koji se vodio 2002. Upitana kako gleda na medijske informacije da 58 tužitelja tijekom tog postupka uopće nije zaprimilo sudske pozive, Lovrin je odgovorila da ne može govoriti o postupku iz 2002. "Riječ je o pravomoćno završenom sudskom postupku, Zadar je kao uknjiženi vlasnik temeljem Zakona o vlasništvu prodao to zemljište na javnom natječaju, taj je novac u proračunu Grada i iskorišten je za kapitalne gradske projekte", zaključila je Ana Lovrin.

Na medijske napise u srijedu je reagirao i zadarski gradonačelnik Zvonimir Vrančić: "Nedvojbeno je i sigurno na osnovi dokumenata koje imamo da su bivši vlasnici zemljišta isplaćeni iz samodoprinosa i nemoguće je da Grad opet isplati naknadu istim vlasnicima ili njihovim nasljednicima. Tek tada bismo bili u kaznenom prekršaju", kazao je.

"Važno je napomenuti da je novac isplaćen tadašnjim vlasnicima isplaćen iz samodoprinosa namijenjenog gradnji nekoliko objekata u gradu. Kako je bilo skoro pravilo tadašnje skupštine da se u zemljišne knjige nije upisivalo o oduzetom zemljištu, tako se i taj put nije upisalo. Naknadno je Grad, imajući sve dokumente, išao u uknjižbu, odnosno postupak o utvrđivanju prava vlasništva. To je bio sudski postupak u koji nisu pozivani bivši vlasnici, jer je Grad imao potrebne dokumente. Grad se potom upisao kao vlasnik zemljišta. Do danas nitko nije tražio ili osporavao da nije primio naknadu", zaključio je Zvonimir Vrančić.

Prema navodima nekih medija, MUP je pokrenuo kriminalističku obradu slučaja proglašavanja 58 ljudi nestalima kako bi im se oduzelo vrijedno zemljište u središtu Zadra. Unatoč Vjesnikovoj zamolbi, od glasnogovornika MUP-a Krunoslava Borovca nismo dobili potvrdu te informacije, ali ni demanti. "Nemam informaciju o tome da se provodi bilo kakva obrada u vezi s tim slučajem", istaknuo je Borovec

Izvor/autor: Vjesnik/PressCut

četvrtak, 28. listopada 2010.

Kuća ili stan? Kvadrati kuća znatno jeftiniji nego stanova

Za stan u Zagrebu se za kvadrat tražilo 1564 eura, za stan u Splitu 1688, za stan u Rijeci 1469, a za stan u Osijeku 730 eura, čak 53 posto manje nego u Zagrebu. Kupiti kuću ili stan dvojba je mnogih kupaca jer su kuće po četvornome metru znatno jeftinije od stanova. Prema podacima portala Crozilla.com, u Osijeku je, primjerice, četvorni metar kuće čak 24,2 posto jeftiniji od četvornog metra stana. U Splitu je jeftiniji 21 posto, Zagrebu 14,9 posto te u Rijeci 14 posto. Iznimka je Zadar u kojem su kvadrati kuća skuplji od kvadrata stanova u Zadru, što Crozillini analitičari pripisuju velikom zanimanju i domaćih i stranih kupaca koji preko Crozille traže povoljnu priliku za kupnju kuće.

Analiza cijena koju je taj portal napravio za ponudu u rujnu pokazala je da su cijene kuća bile u prosjeku niže 2 posto nego u kolovozu. U Zagrebu su jeftinije 3,9 posto i za kvadrat su se u prosjeku tražila 1564 eura. Za kuću u Vrapču od 223 m2 stambene površine traži se 250.000 eura. U Puli su prema kolovozu pale 1,2 posto te su iznosile 1465 eura po kvadratu. Najveći pad - 5,4 posto - dogodio se u Osijeku u kojem se za kvadrat tražilo u prosjeku 730 eura, čak 53 posto manje nego u Zagrebu. Cijena kuća u Zadru porasla je simboličnih 0,1 posto i u rujnu je iznosila 1736 eura po kvadratu. U Rijeci je prosječna cijena kuća ostala nepromijenjena (1469 €/ m2) kao i u Splitu (1688 €/ m2) u kojem su cijene stanova rasle.

Mala udaljenost, a velika razlika u cijeni odnos je između kuća na području Zagreba i Zagrebačke županije pa su preko Crozille najtraženije kuće u zagrebačkom prstenu. Na drugom su mjestu po potražnji Zagreb te Zadar, Split i Krapinsko-zagorska županija. Zagreb je skuplji od svih glavnih gradova susjednih zemalja, osim Ljubljane u kojoj su kuće skuplje 24,5 posto (1948 €/m2). Za kuće u Beogradu traži se 1499 €/m2, u Podgorici 1208 €/m2, a u Skoplju 1001 €/m2

Izvor/autor: Večernji list/PressCut

subota, 16. listopada 2010.

Sinovčić nastavlja gradnju u Zadru

Zadarski poduzetnik Reno Sinovčić nastavio je nakon mjesec dana gradnju nove poslovne zgrade medijske kuće Vox u blizini TC-a Kaufland usred Zadra. Nakon što je platio 1,5 milijuna kuna komunalnog doprinosa s pratećim kamatama, dobio je građevinsku dozvolu, potvrdili su u nadležnom uredu Grada Zadra, kako prenose internetski portali stanovi Zadar.
 
Inspekcija mu je zabranila radove 13. rujna jer nije imao svu dokumentaciju za gradnju budućeg medijskog sjedišta Vox veličine 4000 četvornih metara, na atraktivnom terenu nasuprot zadarske policije. Nije imao ni nadzornika nad radovima tvrtke Gortan direktora Zdravka Galića. Dan nakon pečaćenja gradilišta, Sinovčić je dostavio potrebnu dokumentaciju i platio dugove za doprinose. Nije jasno što će biti s kaznenom prijavom Ministarstva zaštite okoliša i graditeljstva protiv Sinovčića zbog bespravne gradnje. 

Medijima su svojevremeno bile zanimljive i okolnosti kupnje u centru Zadra. Sinovčić je atraktivno zemljište u Zadru kupio 2008. na javnom nadmetanju od Grada Zadra za 4.738.000 kuna. U početku je bila dopuštena gradnja zgrade s podzemnom garažom do 100 mjesta, prizemljem i dva kata. Sudski vještak zemljište je procijenio na 186 eura po metru četvornom. 

Pogledajte nekretnine Zadar.

Izvor/autor: Slobodna Dalmacija/PressCut

utorak, 12. listopada 2010.

Na listi za POS-ove stanove 2248 splitskih obitelji

Grad Split uskoro će i formalno potvrditi listu prvenstva za kupnju stanova iz Programa poticane stanogradnje (POS) za koju se putem natječaja do 20. svibnja prijavilo 2248 splitskih obitelji. No, ista lista vrijedit će i za kupnju "jeftinih stanova", koji bi se prema projektu splitskoga gradonačelnika Željka Keruma nakon izmjene prostorno-planske dokumentacije trebali graditi u splitskim industrijskim zonama, te prodavati za samo 1000 eura po metru četvornom.

Već sam razgovarao s vodećim svjetskim bankama koje su zainteresirane da taj projekt prate od izrade dokumentacije do gradnje uz vrlo niske kamate, niže od šest posto. Već je nekoliko lokacija spremno i sve bi trebalo teći brzo. Očekujem da će svi podstanari, koji budu solventni, ući u taj projekt i kupiti stanove, kaže Kerum.

Prema Zakonu o POS-u, najviša moguća cijena po četvornome metru stana može biti 1109,37 eura. Gradski oci još su potkraj 2007. godine najavili izradu nove natječajne liste za POS-ove stanove ističući da će Grad snositi troškove pribavljanja sve dokumentacije onima koji se budu natjecali, a neće dobiti stanove. Na staroj listi prvenstva, koja više ne vrijedi, bilo je oko 1400 obitelji od kojih je samo 384 kupilo stanove u  splitskom POS-ovu objektu na Brodarici.

Nezadovoljan sporošću državne administracije, splitski gradonačelnik je najavljivao da će Grad osnovati i vlastitu agenciju za promet nekretninama koja će se baviti rješavanjem problema POS-a. POS je jedan od prioriteta Kerumove gradske vlasti i trenutačno se pregovara s vlasnicima zemljišta na Kili, koje je prostorno-planskom dokumentacijom najbliže realizaciji tog projekta. Na tom prostoru, koji je u vlasništvu IGH i Konstruktora, može se graditi od 200 do 600 stanova.

Osim na projektu POS-a na Kili, gradske stručne službe rade i na pripremi zemljišta za POS u Korešnici. Riječ je o 150.000 metara četvornih u vlasništvu Hrvatskih šuma koje, navodno, žele prodati to zemljišta, ali po tržišnoj cijeni, što Gradu ne bi odgovaralo. Ako se uspiju dogovoriti da se zemljište proda po cijeni primjerenoj programu POS-a, i taj će se posao zaključiti. To zemljište tek treba urbanizirati.

Ideja o Kili kao o POS-ovu naselju stara je koliko i program. Još 2003. godine Ministarstvo graditeljstva raspisalo je arhitektonsko-urbanistički natječaj na kojem je pobijedio rad arhitekta Ante Kuzmanića. Prema njegovu rješenju, na zemljištu od 35.000 metara četvornih trebalo se sagraditi 480 stanova.

Izvor/autor: Vjesnik/PressCut
Grad Split uskoro će i formalno potvrditi listu prvenstva za kupnju stanova iz Programa poticane stanogradnje (POS) za koju se putem natječaja do 20. svibnja prijavilo 2248 splitskih obitelji. No, ista lista vrijedit će i za kupnju "jeftinih stanova", koji bi se prema projektu splitskoga gradonačelnika Željka Keruma nakon izmjene prostorno-planske dokumentacije trebali graditi u splitskim industrijskim zonama, te prodavati za samo 1000 eura po metru četvornom.

Već sam razgovarao s vodećim svjetskim bankama koje su zainteresirane da taj projekt prate od izrade dokumentacije do gradnje uz vrlo niske kamate, niže od šest posto. Već je nekoliko lokacija spremno i sve bi trebalo teći brzo. Očekujem da će svi podstanari, koji budu solventni, ući u taj projekt i kupiti stanove, kaže Kerum.

Prema Zakonu o POS-u, najviša moguća cijena po četvornome metru stana može biti 1109,37 eura. Gradski oci još su potkraj 2007. godine najavili izradu nove natječajne liste za POS-ove stanove ističući da će Grad snositi troškove pribavljanja sve dokumentacije onima koji se budu natjecali, a neće dobiti stanove. Na staroj listi prvenstva, koja više ne vrijedi, bilo je oko 1400 obitelji od kojih je samo 384 kupilo stanove u jedinom splitskom POS-ovu objektu na Brodarici.

Nezadovoljan sporošću državne administracije, splitski gradonačelnik je najavljivao da će Grad osnovati i vlastitu agenciju za promet nekretninama koja će se baviti rješavanjem problema POS-a. POS je jedan od prioriteta Kerumove gradske vlasti i trenutačno se pregovara s vlasnicima zemljišta na Kili, koje je prostorno-planskom dokumentacijom najbliže realizaciji tog projekta. Na tom prostoru, koji je u vlasništvu IGH i Konstruktora, može se graditi od 200 do 600 stanova.

Osim na projektu POS-a na Kili, gradske stručne službe rade i na pripremi zemljišta za POS u Korešnici. Riječ je o 150.000 metara četvornih u vlasništvu Hrvatskih šuma koje, navodno, žele prodati to zemljišta, ali po tržišnoj cijeni, što Gradu ne bi odgovaralo. Ako se uspiju dogovoriti da se zemljište proda po cijeni primjerenoj programu POS-a, i taj će se posao zaključiti. To zemljište tek treba urbanizirati.

Ideja o Kili kao o POS-ovu naselju stara je koliko i program. Još 2003. godine Ministarstvo graditeljstva raspisalo je arhitektonsko-urbanistički natječaj na kojem je pobijedio rad arhitekta Ante Kuzmanića. Prema njegovu rješenju, na zemljištu od 35.000 metara četvornih trebalo se sagraditi 480 stanova.

Izvor/autor: Vjesnik/PressCut

nedjelja, 10. listopada 2010.

Mnoge građevinske kompanije morat će u stečaj

ZAGREB - Čak 26,1 posto manje stanova dovršeno je lani u Hrvatskoj u odnosu na 2008. godinu, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku. I dok je 2008. bilo dovršeno 25.368 stanova, njihov broj smanjio se lani za 6628, na 18.740. U Hrvatskoj su tijekom 2009. završene 8434 zgrade, što je 15 posto (1489 zgrada) manje nego u prethodnoj godini.

U ovoj godini stanogradnja i cijeli građevinski sektor, koji se smatra motorom gospodarstva, nastavili su još dramatičnije padati.

– Od siječnja do lipnja 2010. građevinska poduzeća s 20 i više zaposlenih završila su 1900 stanova, što je 54,2 posto manje nego u istom razdoblju 2009. godine – kazao je Rudolf Rom, direktor Sektora za graditeljstvo i komunalno gospodarstvo pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.

Ti podaci najbolje pokazuju u kolikoj je krizi sektor stanogradnje i građevinarstva u Hrvatskoj. Broj novih stanova dramatično je pao ponajprije stoga što samo u Zagrebu, procjenjuje se, ima više od 10.000 neprodanih novih stanova. Postavlja se pitanje hoće li pad stanogradnje utjecati i na pad cijene stanova u ovoj i idućoj godini.

– Pad gradnje znači da će polako građevinska industrija padati u sve veće probleme zbog nelikvidnosti i smanjenja građenja, a u konačnici će veliki dio njih, nažalost, morati u stečaj jer neće biti dovoljno financijski jaki da dočekaju rasprodaju nagomilanih stanova. Pad će se nastaviti dok god ne bude ozbiljnijeg pada cijena stanova. Jedini način da se tržište uravnoteži je pad cijena, a posljedično i pad investicija u gradnju. Kada se rasprodaju zalihe neprodanih stanova, započet će novi ciklus investicija – smatra Josip Tica, profesor s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i stručnjak za sektor nekretnina.

Cijene stanova u Hrvatskoj konstantno padaju, ali čini se nedovoljno da se pokrene prodaja. Prosječna tražena cijena nekretnina u Hrvatskoj u rujnu je u odnosu na kolovoz niža 1,2 posto, dok je na godišnjoj razini, u odnosu na rujan 2009., niža 5,3 posto, pokazuju podaci portala CentarNekretnina. Prosječna tražena cijena stana u Zagrebu iznosila je u rujnu a 1818 eura po četvornom metru, što je 0,9 posto manje u odnosu na prethodni mjesec, odnosno 4,7 posto niže u odnosu na rujan 2009. Cijene nekretnina su u pojedinim zagrebačkim četvrtima trenutačno već niže 20 do 30 posto u odnosu na cijene koje su postizane u 2008. Tako su na Laništu, u Španskom, Dubravi, Sesvetama i dijelovima Trešnjevke cijene u protekle dvije godine korigirane s razina od 1600 do 2000 eura po četvornom metru na 1200 do 1600 eura. Pad stanogradnje pogubno je djelovao na zaposlenost u graditeljstvu i popratnim sektorima.

– Broj zaposlenih u graditeljstvu smanjen je u prvih šest mjeseci ove godine na 89.986. U posljednjih 18 mjeseci u graditeljstvu je izgubljeno 18.300 radnih mjesta, što je otprilike tisuću mjesečno. Valja znati da je zajedno s obrtnicima u graditeljstvu bilo zaposleno gotovo 150.000 djelatnika, a u pratećoj industriji građevnog materijala, zatim drvnoj industriji, prometu i trgovini još otprilike 50.000. Kako je situacija ista ili vrlo slična i u građevinskim poduzećima, obrtnicima i pratećim sektorima, pretpostavlja se da je izgubljeno gotovo 36.000 radnih mjesta, odnosno 18 posto od ukupnog broja – kazao je Rom.

Kako bi se prevladali katastrofalni trendovi u graditeljstvu nužno je, smatra Rom, pokrenuti investiranje javnog i privatnog sektora te pojačati izvoz građevinskih radova.

– Javni sektor mora osigurati sredstva za ulaganje u projekte, ali da pri tome prioritet imaju manji projekti koji brže vraćaju uložena sredstva, da potenciraju brži razvoj cijelog gospodarstva i zapošljavanje. Privatnom sektoru treba osigurati olakšane uvjete dobivanja kredita, manje kamate i veću sigurnost radnih mjesta, garantiranu visinu kamata na kredite i druge pogodnosti – zaključio je Rudolf Rom.

Autor/izvor: SEEbiz / Večernji list

četvrtak, 30. rujna 2010.

Vrhovni sud vratio Stari plac Gradu Splitu

Vrhovni sud zaključio je reviziju slučaja Stari plac te je je najvrjednija nekretnina u Splitu od nekih dvjestotinjak milijuna eura, vraćena u gradsko okrilje. Podsjetimo, Županijski sud u Splitu odbacio je tužbu ragbi kluba Nada i presudio da je Hajduk pravomoćni vlasnik Starog placa, odnosno zemljišta u samom centru grada koje vrijedi 200 milijuna eura.

Još 1997. godine RK Nada je tužila Hajduk glede utvrđivanja prava vlasništva na 50 tisuća kvadratnih metara Starog placa. U prvostupanjskom postupku ragbijaši su dobili pozitivnu presudu, ali drugostupanjskom postupku na Županijskom sudu odbačena je njihova tužba i preinačena odluka kojom je Hajduk u tom predmetu ostao pravomoćni vlasnik Starog placa.

Izvor/autor: www.seebiz.eu

ponedjeljak, 27. rujna 2010.

Porez na nekretnine pomeo bi ilegalne iznajmljivače stanova

U pravilu je smanjenje poreznog opterećenja uvijek najbolji put za suzbijanje sive ekonomije u nekoj državi. Zna se da se najviše švercaju cigarete, alkoholna pića, nafta i derivati... dakle ona roba koja je porezno najopterećenija. Iznajmljivanje stanova je, pak, iznimka od tog pravila: tu bi novi porez, onaj na nekretnine, pomeo sve iznajmljivače na crno i usrećio i podstanare, i državu, i lokalne jedinice. Kad bi, primjerice, država odlučila oporezovati tzv. prazne kvadrate, dakle one koji se ne koriste za stanovanje, niti se iznajmljuju, vlasnici tih kvadrata bi se itekako potrudili da izbjegnu porez.

Da bi ga izbjegli, morali bi službeno zaposliti svoje kvadrate, dakle prijaviti podstanare koji su u njima. Pri tome je nužno da porez na takve nekretnine bude veći od poreza na rentu. Primjerice, za prosječni
stan u zagrebačkoj tramvajskoj zoni može se mjesečno dobiti 300 eura, godišnje 3600 eura ili 26.280 kuna, na što je porez na rentu 2760 kuna ili 380 eura, dakle nešto više od jednomjesečne najamnine. Ako je i vlasnik u Zagrebu, na to mora platiti još 18 posto prireza, dakle još 500 kuna ili 68 eura.

Ukupno nešto manje od 450 eura. Kad bi se takve nekretnine oporezovale sa jedan posto poreza na svoju vrijednost, a neka stan vrijedi 100 tisuća eura, bilo bi to 1000 eura poreza godišnje. Vlasnici bi se jako potrudili da ih što prije iznajme ili prodaju kako bi se riješili novih troškova. Podstanarima bi takav porez bio pun pogodak jer veća ponuda stanova na tržištu odmah znači i niže cijene, a svakako i sigurnost: napokon bi dobili normalne ugovore o najmu.

Izvor/autor: Jutarnji list/PressCut


Pogledajte cijene stanova u Splitu

srijeda, 22. rujna 2010.

Trenutačno isplativiji najam od kupnje stana

Svakome je od nas cilj ostvariti vlastiti krov nad glavom. No prije donošenja odluke treba izvagati pozitivne i negativne strane obiju mogućnosti – kupnje i najma. Najam je financijski isplativiji, ali se u unajmljenom stanu ne možete osjećati slobodno kao u vlastitom. Posebice onda kada je razlika između kupnje i najma oko 120 eura mjesečno.

Nađete li se u dilemi - plaćati najamninu sljedećih 30 godina ili podići kredit na isto razdoblje, pogledajte što pokazuju računice i mišljenja stručnjaka.

Prosječna je plaća hrvatskoga građanina u lipnju iznosila 5.415 kuna, a najam stana od 40 metara kvadratnih iznosi 2.511 kuna, znači da ćete za najam stana od 40 metara kvadratnih u Zagrebu morati izdvojiti čak 46,4 posto svojih prihoda.

Pogledajte cijene stanova po kvartovima, stanove za iznajmljivanje i prodaju na području grada Splita.

Izvor/autor: www.seebiz.eu

nedjelja, 19. rujna 2010.

Prodaja vojne imovine?

Kad bi država odmah prodala 45 bivših vojnih nekretnina, koje je MORH proglasio neperspektivnima za vojne ciljeve, i to po minimalnoj cijeni od 100 eura za metar četvorni, Hrvatska više nebi imala proračunskog deficita koji danas doseže oko 14 milijardi kuna, a još bi joj i ostalo oko dvije milijarde kuna! Naime, tih 45 objekata od Savudrije do Čilipa - najveći dio u Dalmaciji, pokriva površinu od stvarno nevjerojatnih 22,7 milijuna kvadrata, kako je ovih dana istražio Novi list.
stan u Splitu.

Nažalost, nijedan od njih nema ni osnovni preduvjet za prodaju, jer prostornim planovima nisu smješteni unutar građevinskih zona, pa bi bilo doista iluzorno očekivati da bi nekoga zanimali. Vlada je sad napokon odlučila nešto pokrenuti, angažirani su sudski vještaci koji će procijeniti vrijednost tih objekata.

Prvi na redu - od nekretnina u Dalmaciji - na prodaju će navodno biti ponuđen kompleks u Šepurinama na cijelih milijun kvadrata južno od ceste Zadar - Nin, koji je u prostornim planovima proglašen zonom ugostiteljsko-turističke i sportsko-rekreacijske namjene, ali se pojavio problem naknade bivšim vlasnicima dijela kompleksa. Prodavat će se, nadalje, i vojarna Ravnice, te skladište Plovanija u Zadru, a na šibenskom području zemljište bivšeg vojnog skladišta Jamljak i vojarna Kruščica.

Izvor/autor: Vrime/PressCut

utorak, 14. rujna 2010.

Novogradnja i starogradnja: prednosti i mane

Na zagrebačkom tržištu ponuda stanova nikad nije bila veća i raznolikija. Unatoč tome, ili baš zato, odluka o izboru nije laka jer svi oni koji se odlučuju na investiciju života, pogotovo u ovim teškim vremenima, suočavaju se s nizom pitanja na koja nema jednoznačnih odgovora. Primjerice, je li bolje kupiti stan u novogradnji ili stariji stan, u centru, nekom rubnom gradskom naselju ili u okolnim gradićima, i kako ti faktori utječu na cijenu?

Odgovore na neka od tih pitanja u zagrebačkim je agencijama potražio City24.hr, mreža portala za nekretnine u istočnoj i srednjoj Europi koji pokriva i Hrvatsku, dio skandinavske medijske kuće Alma Media iz Finske.

Temeljno je pitanje novogradnja ili starogradnja?
Novi stanovi mogu lijepo izgledati, ali i biti loše građeni i nekvalitetniji od stanova iz 70-ih, 80-ih godina ili onih s početka prošlog stoljeća. Razlika u kvaliteti između novih i starih stanova u većini je slučajeva golema. U starogradnjama su, primjerice, uglavnom zajednički vodomjeri i grijanje na toplanu pa stanar ne može štedjeti i tako utjecati na potrošnju kao u novim zgradama, u kojima svaki stan ima svoja brojila

Materijali koji se danas ugrađuju znatno su kvalitetniji nego oni prije dvadeset i više godina - govori Bernarda Sočev iz Euro-interijera. Nove tehnologije uistinu su donijele velike poboljšice u stanogradnji na koje su investitore obvezali i hrvatski su tehnički propisi. No kako svaki investitor nastoji pri gradnji postići što veće uštede, pa i u količini primjene novih tehnologija, novogradnje u tom kvalitativnom smislu ne mora nužno odražavati dosegnutu razinu tehnološkog razvoja- smatra Rumica Baranović iz agencije Sedamnaest.

Stare su zgrade češće građene prirodnim materijalima, stanovi su razmjerno prostraniji, u njima čovjek ima osjećaj postojanosti, stabilnosti, dugotrajnosti... pa su u funkcionalnom i duhovnom smislu nekako ugodniji. Gledajući kvalitetu na taj način, starogradnja je u prednosti nad novogradnjom - ističe R. Baranović te dodaje daje kvaliteta složen pojam pa se, gledajući različite aspekte stanovanja i života, relativizira i razlika kvalitete između novog i starog stana. I novogradnje i starogradnje imaju svoje prednosti- tvrdi i Maja Borovec iz agencije Basics

Prednosti novogradnje su novi materijali, ali i mogućnost, kupuje li se stan u fazi gradnje, da ga kupac prilagodi stan vlastitim željama i potrebama. Starogradnja pak ima debele zidove, visoke stropove. Prednost su novih stanova kvalitetniji materijali i nove građevne tehnologije gradnje često je presudna lokacija, bilo da je riječ o centru grada, bilo o naselju s kompletiranom komunalnom i društvenom infrastrukturom. Sve to, dakako, utječe i na cijenu stana.

No ne bi se smjeli zanemariti ni relativno česti paradoksalni slučajevi, upozorava Baranović, kad kupac iz svojih emotivno subjektivnih razloga, neovisno o stvarnoj kvaliteti, želi kupiti upravo određenu nekretninu bez obzira na realnost cijene. U takvom slučaju je i cijena opravdana jer, smatra Baranović, tržišna cijena nije ništa drugo nego refleks proporcionalan snazi želje kupaca da kupe određene nekretnine.

U svakom slučaju, zaključuju sugovornice, nužna je pomoć stručnjaka koji će vidjeti prednosti i mane nekog stana koje laik ne vidi bio on novi ili stari.

Izvor/autor: Večernji list/PressCut