Tvrdnja da stambena arhitektura zahtijeva najveći angažman i promišljanje pri projektiranju jer u njoj najduže boravimo, postala je farsa i olako je poništava činjenično stanje svijeta u kojem živimo.
Banalnom statistikom života nekog prozaičnog zaposlenika korporacije koji, pretpostavimo, ima neke hobije, društveni život i donekle iskorišteno slobodno vrijeme, apsolutno je točno jamčiti da isti u konačnici više vremena provodi na radnom mjestu negoli unutar stambenog prostora u kojem živi.
Navedeni razlozi moraju biti okosnica senzibilnijeg i društveno odgovornijeg projektiranja arhitekture poslovnih zgrada i prostora za rad. Zato uloga arhitekta u baratanju s dispozicijom, veličinom, osvjetljenjem i inim karakteristikama prostora za rad možda nikada nije bila toliko krucijalna prodaja stanova.
Nema komentara:
Objavi komentar